U okvirima projekta „Živimo zajedno, starimo kvalitetno 2“ organizirana je javna tribina o međugeneracijskim odnosima i međugeneracijskoj solidarnosti. Međugeneracijska solidarnost je relativno novi koncept koji je u ovom modernom vremenu sve više bitan i na kojem se temelje odnosi između starijih i mladih osoba. Zbog trenda starenja stanovništva i povećanjem udjela starijih osoba u cjelokupnoj populaciji stanovništva, međugeneracijska solidarnost dobiva sve veći značaj i predstavlja temelj za održavanje odnosa između osoba različitih dobnih skupina.

Prema tome, međugeneracijska solidarnost iskazuje brigu za starije osobe i djelatnost kojom se potiče zaštita ljudskih prava i sigurnost starijih građana.
S ciljem poticanja suradnje, upoznavanja i dijaloga sa starijim osobama i u konačnici povećanja razumijevanja za potrebe umirovljenika te osoba starije životne dobi i mladih osoba, volonterke po projektu, Ines, Ema i Viktorija, učenice Srednje škole Ludbreg, su na javnoj tribini organizirale različite radionice, predavanja i rasprave u kojima su podjednako sudjelovali umirovljenici, osobe starije životne dobi te mladi. Intencija tako šarolikog programa javne tribine bila je razumijevanje starijih osoba od strane mladih i obrnuto, upoznavanje potreba i problema s kojima se starije osobe susreću u svojem svakodnevnom životu, uspostavljanje pozitivne suradnje i prijateljstva te smanjenje međugeneracijskog jaza.

Gosti javne tribine bili su profesorica engleskog jezika Kišić Dubravka, učenica srednje škole Ana Blagaj i predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega Antun Šimić koji su iz vlastite perspektive govorili o viđenju i budućnosti međugeneracijskih odnosa na temelju postavljenih pitanja o odnosima u obitelji nekad i danas, načinu poboljšanja međugeneracijskih odnosa, međugeneracijskom jazu te prilagodbi na nove društvene trendove i promjene u obiteljskoj strukturi.
Kao razloge organiziranja javne tribine, volonterke Ines, Ema i Viktorija navele su sljedeće: „Razlog zbog kojeg smo odlučile organizirati ovu javnu tribinu jest da barem malo pridonesemo poboljšanju međugeneracijskih odnosa u obitelji, društvu i zajednici, da vidimo kakvi oni zapravo jesu, treba li ih uopće „popravljati“ i postoji li međugeneracijski jaz. Nakon završetka javne tribine zaključile smo da ovakvih događaja treba biti puno više, jer nam omogućavaju da stvari koje mi kao mlade osobe smatramo nebitnima ili nepotrebnima sagledamo s druge perspektive. A to je važno iz razloga jer smo na tribini uvidjele da postoji jako puno takvih situacija koje su bitne starijim osobama i potrebno je da se mi mladi tome prilagodimo.“
Voditeljica projekta, Petra Međimurec, bila je zadovoljna organizacijom i realizacijom cjelokupne javne tribine i posebno je pohvalila volonterke koje su dale svoj doprinos u promicanju međugeneracijske solidarnosti.