Dana 25. travnja 2017. godine održano je sedmo po redu predavanje iz ciklusa Obuke za buduće diseminatore koja se provodi po projektu „Integrativan Ludbreg“.
Tema predavanja bila je Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor o doživotom uzdržavanju je dokument kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja), obavezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja), uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do
trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
Prava i obveze u navedenom ugovoru dogovaraju stranke te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja, ali najčešće se odnosi na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su:
- pružanje ili osiguravanje smještaja
- pomoć oko održavanja higijene
- osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića
- davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima
- sahrana primatelja uzdržavanja itd
Po završenom predavanju, korisnicima je savjetovano kako da napišu ugovor, kako da definiraju svoje „želje“ unutar tog ugovora, na što je potrebno obraćati pozornost i koji je postupak da bi ugovor bio pravovaljan.
