Nasilje nad starijim osobama jedan je od izazova sa kojima se suočava suvremeno društvo. Veliki nedostatak ove situacije jest da nije poznat točan podatak o tome koliko umirovljenika i starijih osoba je bilo žrtva nasilja. Fenomen nasilja nad starijim osobama nije novi fenomen, nego je razvojem i prihvaćanjem ljudskih prava došlo do razvoja svijesti o ovoj pojavi kao kršenju prava pojedinca (Ajduković, Rusac, Ogresta, 2007). S ciljem poboljšanja položaja starijih osoba u društvu, Vijeće Europe je 1991. godine pokrenulo

sustavno istraživanje nasilja nad građanima treće životne dobi u 21 zemlji Europe. Pokazalo se da je nasilje nad starijima u obitelji prisutno te da je mnogo raširenije nego što se pretpostavljalo jer su rezultati istraživanja pokazali da je 8% starijih osoba izvrgnuto nasilju u obitelji (Poredoš, Tošić i Grgić, 2005).

Za starije osobe koje žive same u svojim kućama, nasilje može biti povezano sa njihovom financijskom ili emocionalnom ovisnosti o članovima obitelji. Kod osoba smještenih u ustanovu, zlostavljanje se može javiti kod hranjenja, kupanja, odijevanja, uzimanja lijekova i sl. Strukturalno nasilje odvija se u okviru društva, a odnosi se na nedostatak socijalne sigurnosti i financijskih sredstava koji bi omogućili zadovoljavajuću kvalitetu života. Ovaj oblik nasilja odnosi se na diskriminirajuću socijalnu, zdravstvenu politiku te neodgovarajuće i uznemiravajuće postupanje javnih službi prema osobama starije životne dobi (Ajduković, 2003., prema: Rusac, 2006). Također, nasilje nad starijim osobama podrazumijeva i novčano izrabljivanje, psihološko mučenje, tjelesno i seksualno zlostavljanje te socijalno zlostavljanje i nebrigu.

Nasilje nad starijim osobama teško je otkriti, a jedna od glavnih prepreka u otkrivanju nasilja nad starijim osobama je strah i sram žrtava da prijave kazneno djelo, ali također i mogućnost institucionalizacije koja znatno odbija žrtve da potraže pomoć. Također, žrtve starije životne dobi često su „rastrgane“ između osjećaja koje imaju prema počinitelju i želje da govore o zlostavljanju (WHO Regional Office for Europe, 2011). Zlostavljanje starijih ima negativne posljedice i dovodi do veće ovisnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, povećanih posjeta ambulantama i hitnim prijemima, većih stopa smrtnosti i autodestruktivnog ponašanja koje često može dovesti i do samoubojstva.

Zlostavljanje osoba treće životne dobi povezano je s brojnim posljedicama, kako za pojedinca, tako i za cijelo društvo. Starije osobe koje bivaju viktimizirane često doživljavaju značajne tegobe i skoro nikad se ne mogu emocionalno oporaviti od proživljene traume. Žrtva može patiti od raznih bolesti, osjećaja nesigurnosti, tjeskobe ili depresije. Starije osobe koje su bile zlostavljane često nemaju pozitivnu sliku o sebi što dovodi do mnogih psihosomatskih poremećaja, osjećaja krivnje i sl. (Poredoš, Tošić i Grgić, 2005).

Osim psiholoških posljedica nastalih proživljavanje nasilja postoji i mogućnost ozbiljnih fizičkih ozljeda i povreda starijih osoba usred zlostavljanja jer su njihove kosti krhke i oporavak od nasilničkog ponašanja traje puno duže. Osim posljedica na osobnoj razini koje se tiču same žrtve, postoje posljedice i na socijalnom nivou. Naime, nasilje nad starijim osobama donosi više izravnih troškova vezanih uz zdravstvenu zaštitu, detekciju slučaja i obuku osoblja, kao i neizravne troškove povezane s gubitkom društvenog kapitala i smanjenje sposobnosti ljudi da produktivno doprinose društvu.

S obzirom na nepovoljan položaj starijih osoba u društvu, nameće se potreba njihove zaštite koja se može realizirati zajedničkom suradnjom članova društva na lokalnom i društvenom nivou, jačanjem socijalne kohezije i proizvodnjom socijalnog kapitala. Članovi zajednice trebaju djelovati s ciljem zaštite ranjivih i osjetljivih skupina u njihovoj zajednici te raditi na sprječavanju nasilja i kriminala koji je sve više prisutan u društvu, a čija su meta upravo takve ranjive i osjetljive skupine koje nemaju mogućnost i snage da se zaštite. Zaštita starijih osoba može se odvijati kroz različite edukativne programe, radionice, javne tribine i predavanja kojima je cilj osvijestiti problem nasilja nad starijim osobama i senzibilizirati javnost za brigu i zaštitu starijih i nemoćnih.