Cjeloživotno učenje: Škugor smatra da ideja cjeloživotnog obrazovanja, odnosno učenja proizlazi iz pretpostavke da je čovjek najveće društveno bogatstvo u koje se treba najviše ulagati. Obrazovanje i učenje tijekom cijelog života čovjeku daje mogućnost sudjelovanja i povećava sposobnosti interakcije što je jedan od najboljih načina borbe protiv društven isključenosti. Prema Čuiću, obrazovanje omogućava da ljudi postanu aktivni građani u vremenu u kojem je promjena svakodnevna pojava.

Živimo u vremenu ubrzanih promjena u znanosti i tehnologiji, društvu i ekonomiji, mijenjaju se društveni obrasci i potrebe

što dovodi do zaključka da je unutar procesa globalizacije obrazovanje preduvjet socijalne participacije. Svakodnevne promjene i napredovanje društva utječe na svakodnevni život svih ljudi, a posebice osoba starije životne dobi. Na odluku osobe o učenju novih vještina djeluju različiti faktori: promjena društvenih veza, znanstveno-tehnološke promjene, povećanje raznolikosti, učenje za umirovljenički život ili pripreme za nastavak karijere, učenje nakon umirovljenja radi novonastale obiteljske socijalno-ekonomske situacije, nova uloga u obitelji i društvu, obrazovanje radi zadovoljavanja specifičnih interesa i slično. Najčešći ciljevi koji se javljaju kod osoba starije životne dobi koje se odluče na neku vrstu edukacije su aktivno građanstvo, osiguranje socijalne uključenosti te osobni razvoj pojedinca. Za razliku od mlađih osoba, kod starijih osoba u razdoblju zrelosti prevladavaju intrinzični motivi što znači da oni uče radi sebe, radi želje da nauče i saznaju nešto novo. Jedan od razloga učenja osoba starije životne dobi je i društvenog karaktera, odnosno putem učenja sudjeluju u zajednici, druže se i upoznaju nove ljude. Govorimo o unutarnjoj motivaciji za učenjem koja se očituje u zadovoljstvu, samopotvrđivanju, novim stvaralačkim mogućnostima, podizanju kvalitete života te bolje razumijevanje svijeta oko njih samih.

U svrhu cjeloživotnog učenja postoje specijalizirane ustanove za obrazovanje, a prva takva ustanova otvorena je prije 30-ak godina u Toulousu u Francuskoj 1973. godine. Od tada diljem Europe i svijeta niču slični programi, tzv. Sveučilišta za treću životnu dob. Prvo takva ustanova u Hrvatskoj otvorena je u Zgrebu 1992. godine u sklopu Pučkog otvorenog učilišta. Cilj ovih ustanova je omogućiti starijim osobama doživotno obrazovanje i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Valja imati na umu da stariji mogu jednako kvalitetno učiti kao i oni mlađi samo im za to treba malo više vremena, a njihovi motivi su jači od motiva osoba druge životne dobi.

Razlikujemo tri kategorije učenja, formalno, neformalno i informalno učenje. Formalno obrazovanje podrazumijeva provedbu obrazovnog programa u formalnim obrazovnim ustanovama kao što su škole te studiji. Cilj je stjecanje stručnog znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za određena područja. Polaznicima je nakon završenog obrazovanja uručena javna isprava kojom se potvrđuje stečeno znanje. Neformalno obrazovanje je namijenjeno provođenju izvan redovnog sustava te nije ograničeno standardnim oblicima odgojno - obrazovnog procesa. Podrazumijeva različite radionice, programe te treninge koji su usmjereni na osposobljavanje i usavršavanje određenih područja znanja i vještina te različite socijalne aktivnosti. Namijenjeni su osobnom razvoju. Informalno obrazovanje je ono koje se odvije neprekidno tijekom cjelokupnog života svake osobe. Karakterizira ga niz svakodnevnih aktivnosti, radnji te vlastitih iskustava kroz koje upijamo i prihvaćamo pozitivne vrijednosti, sposobnosti, vještine i znanja. Prema Čuiću, ovaj oblik obrazovanja stvara preduvjet da osoba bude aktivan građanin u društvu transformacija.

Valja napomenuti da se količina novih spoznaja udvostručuje svake dvije godine što znači da je znanje stečeno tijekom obrazovanja zastarjelo. Odabirom tipa programa cjeloživotnog učenja, starije osobe same odlučuju što je za njih osobno važno učiti te očekuju da će im stečeno znanje odmah biti korisno. U učenju starijim osobama pomaže prethodno znanje vještine i iskustva stečenog u životu. Unutar formiranja obrazovnih aktivnosti, osobe starije životne dobi žele biti samousmjereni, aktivni i uključeni u svaki korak provedbe obrazovnog programa što uključuje i proces evaluacije ishoda učenja.

Osobe treće životne dobi najviše su zainteresirane za pitanja koja se direktno tiču njih samih, informacije koje su vezane za njihovu dobrobit, zdravlje i sigurnost. Osobe koje se tek pripremaju za umirovljenički život pokazuju više interesa za učenje stranih jezika ili nekih noviteta. Najstarije dobne skupine najviše interesira učenje potreba vezanih uz njihove svakodnevne aktivnosti, dok one nešto mlađe interesira organizacija slobodnog vremena koju popunjavaju odmorima, putovanjima, volontiranjem i drugim aktivnostima. Svaki od interesa je dobar jer angažman starijih osoba doprinosi njihovom zdravlju i zadovoljstvu.

U današnje vrijeme izrazito je bitno poticanje učenja i stjecanje tehničkih kompetencija osoba starije životne dobi, kao što je korištenje različitih medija, osobito Interneta te novih tehnologija koje su vezane uz komunikaciju i poticanje kreativnosti.