Tijekom proteklih vremenskih razdoblja, u mnogim se društvima na starije osobe gledalo kao na privilegiranu društvenu skupinu, i starost je bila shvaćena kao privilegija zbog čega su se mlađi članovi zajednice odnosili prema starijim članovima s poštovanjem. Stariji članovi bili su smatrani kao oni koji su najmudriji, posjeduju najviše znanja i vještina te pamte najviše događaja iz povijesti grupe ili života. Također, starije osobe se shvaćalo kao one koje posjeduju najviše životnog iskustva i njihovi savjeti uvijek su bili cijenjeni i uvaženi. Sve je to vodilo njihovom povoljnom, pa čak i povlaštenom statusu u zajednici. Međutim, kasnijih godina i daljnjim razvojem društva dolazi do promjene situacije. Prvo, pojavom tiska starješine su djelomično izgubile svoj jedinstveni status naratora ili pripovjedača budući da više nisu bili jedini repozitorij informacija. Drugo, pojava industrijske revolucije postavila je zahtjev za većom mobilnošću radne snage kako bi se bolje prihvatile brze promjene na tržištu rada pri čemu su mlađi članovi isključivali starije članove iz obitelji kako bi se cjelokupna mobilnost obitelji povećala.
Treće, razvoj medijske industrije i njezin brzi uspon na društvenoj ljestvici razvoja snažno utječe na percepcije članova društva u svim pogledima života i nameće svoje ideale. Tako se u današnje vrijeme u medijima izrazito promiče mladenaštvo. Mnogi su filmovi, serije, časopisi i oglašavanje općenito usmjereni prema mlađoj populaciji, a starija dob se često stereotipno percipira kao negativno razdoblje života.
Također, razvoju stereotipa spram starijihosoba pomaže i činjenica da neki članovi društvene zajednice smatraju da starije osobe pate od niza tjelesnih i mentalnih smetnji, kao što su smanjena pokretljivost, bolesti kardiovaskularnog sustava, demencija i druge. Održavanju takvih stereotipa svakako doprinose reklame koje kod prezentiranja različitih lijekova (za osteoporoze, krvne žile, kardiovaskularne bolesti, bolesti prostate, paste za zubne proteze i sl.) koriste starije osobe kao glavne glumce i aktere reklama čime se indirektno stvara percepcija kako se navedene bolesti uglavnom vežu za starije osobe.
Razdoblju starenja pripisuje se i gubitak dijela identiteta koji je povezan s umirovljenjem i gubitkom uloge u svijetu rada i te progresivnim povećavanjem ovisnosti starijih osoba o drugim ljudima. S prikazivanjem starenja na stereotipan način djeca se upoznaju već u ranoj dobi, budući da su u dječjim knjigama negativci obično starije osobe. U današnje vrijeme u urbanim, ali i ruralnim gradskim sredinama, multigeneracijske obiteljske zajednice postaju stvar prošlosti. Mnogi mladi odlučuju se na privatnost, napuštanje doma i zasnivanje vlastite obitelji u nekom drugom mjestu. Današnje društvo na odlazak u mirovinu gleda kao na svojevrsni gubitak vrijednosti osobe – društvo od njih očekuje manje, ali i brine manje. Umirovljenje prema tome znači gubitak društvenih veza i socijalnu isključenost. Fenomen socijalne isključenosti starih ljudi može se odnositi na različite aspekte njihovog života, a obično uključuje: dimenziju socijalnih odnosa, participaciju u kulturnim aktivnostima, pristup službama u lokalnoj zajednici, isključenost iz susjedstva, pristup i redistribuciju financijskih i drugih materijalnih dobara.
Modernizacija kao društveni proces u nekim slučajevima dovela je do grubog raskrštavanja s tradicionalnim vrijednostima te je došlo do promjena u vrijednosnom sustavu društva. Unatoč svim društvenim promjenama, društvo kroz različite sfere djelovanja i aktere (npr. civilne udruge, nacionalna tijela, lokalne uprave i sl.) nastoji usmjeriti svoje djelovanje prema starijim osobama u pozitivnom smislu, jer oni predstavljaju jednu od najranjivijih skupina društva te različitim projektima i programima nastoje omogućiti starijim osobama kvalitetan i ispunjen život. U kolotečini suvremenog života, važno je da brinemo jedni o drugima i da zajedničkim snagama promičemo pozitivne vrijednosti, posebice ljubav, uzajamno pomaganje, brigu, povjerenje, iskrenost, skladnost, zajedništvo i harmoničnost.