Iako ih nazivamo mudrima i često tražimo njihove savjete, i unatoč tome što smo svjesni kako je riječ o životnoj fazi koju nitko od nas neće preskočiti, još smo uvijek društvo koje baš i nije načisto sa time kakav bi odnos i stav trebali zauzeti prema starijim osobama. Poseban problem svima nama predstavlja diskriminacija starijih osoba i isključivanje iz društva.
Ageizam označava diskriminaciju osoba na temelju njihove dobi. Kad govorimo o ageizmu govorimo o procesu sistematskog stereotipiziranja i diskriminacije starijih osoba. Dobna diskriminacija vrlo je slična rasizmu ili drugim diskriminatornim oblicima jer vodi prema nepriznavanju ili ograničavanju prava starosnih skupina pri čemu se to ne čini iz političkih ili ideoloških razloga već zbog kalendarske starosti.
Ageizam se u pravilu manifestira kao jedan od triju oblika ponašanja:
a) ponašanje koje „distancira, ignorira i isključuje starije osobe“
b) diskriminacija pri zapošljavanju, negativna slika starijih u medijima, zlostavljanje starijih
c) pozitivno i zaštitničko ponašanje prema starijima.
Ageizam utječe na društvenu interakciju, zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje i općenito na cijeli život starije osobe. Stvaraju se stavovi kako su starije osobe boležljive, neproduktivne, depresivne te da slabije zaključuju. A tome ni u kojem pogledu nije tako. Briga za starije osobe trebala bi biti odgovornost čitavog društva jer utječe na cjelokupni razvoj društva i gospodarski sustav što se u konačnici preslikava na mikro razinu – obitelj i lokanu zajednicu jer ljudi koji imaju formiran negativan stav prema starijim osobama osjećaju se da se nalaze u borbi i razlici „mi protiv njih“. S takvim stavom članova društva prema starijim osobama dovodi se do toga da se starije osobe naviknu na takav negativan tretman pa se nalaze u riziku da i sami počnu formirati takvo mišljenje i ponašati se u skladu s njime čime se zapravo opet mogu dovesti u položaj da budu diskriminirani, a to svakako treba pokušati prevenirati. Posljedice ageizma mogu biti vrlo teške i dugoročne. Osim formiranja stava sukladno stereotipima, starije osobe gube samopouzdanje, usamljeni su, depresivni i anksiozni. Utjecaj psihičkih posljedica ageizma na starije osobe može manifestirati fizičke tegobe (npr. visoki tlak, pad imuniteta, slaba prehrana, narušavanje psihofizičkog stanja organizma i sl.).
Starost je životni proces kojeg nitko ne može izbjeći ili odgoditi, a kad dođe to vrijeme da ljudi postanu stari javlja se potreba i čežnja za mirom, sigurnosti i društvom. Ljudi se tijekom života narade i umore od posla i barem u starosti nastoje nadoknaditi propušteno. Starije osobe ne bi trebale biti teret društva, već njegov integrativan dio jer unatoč tome što su stariji i nisu radno aktivni, njihova pomoć kroz angažman u zajednici, obitelji i općenito u svakodnevnom životu je dragocjena.
Prema tome, potrebno je promicati međugeneracijsku solidarnost i dati podršku starijim osobama da budu aktivni, da se angažiraju i da šire svoje socijalne mreže i ostvare svoje interese.
Važno je da stvorimo i zalažemo se za društvo otvoreno za sve generacije.