17883619 256491804754523 2046420777489181176 n

Odlazak u mirovinu, izaziva nelagodu i zabrinutost jer si čovjek postavlja pitanje: „A što ću raditi doma?“ Tokom radnog vijeka, svaka osoba si organizira život u skladu s poslom te privatnim i obiteljskim obavezama te na taj način postiže sinergiju svih aktivnosti i vlastitih interesa. Odlazak u mirovinu najčešće poremeti uspostavljenu ravnotežu te se većina umirovljenika na početku svojeg zasluženog odmora osjeća nesigurno, pomalo zbunjeno i pita se što će raditi sa svim tim slobodnim vremenom. Ali nakon nekog vremena shvate da im život može biti ispunjen različitim aktivnostima, participacijom u lokalnoj zajednici, brigom za obitelj,

druženjem s prijateljima i učenjem novih stvari za koje se možda prije nije imalo vremena.

S takvim stavom, mlada volonterka po projektu Integrativan Ludbreg odlučila je istražiti život umirovljenika u Ludbregu i njihov doprinos zajednici. Za svoj drugi intervju odabrala je gospođu Anu Katanu, koja ju je uvjerila da je život umirovljenika sve samo ne dosadan. Što je gospođa Katana rekla o sebi kao osobi, planovima i aktivnostima te koji je doprinos starijih osoba u društvu pročitajte u daljnjem tekstu.

Biste li mogli nešto reći o sebi?

Dobar dan, moje ime je Ana Katana, živim u Ludbregu, ali sam momentalno u Vinogradima Ludbreškima uslijedom obiteljskih obaveza. 4 godine sam u mirovini, prije toga radila sam u Belupu pa sam sa 41 godinu radnog staža otišla u mirovinu. Po struci sam inženjer bio tehnologije. Svoje prvo radno mjesto našla sam u Belupu, nakon toga sam 10 godina bila glavni sindikalni povjerenik Podravke, obzirom da je Belupo bio sastavni dio Podravke. I nakon 10 godina rada, mogu sada sa osmjehom reći te imajući na umu opće dobro, vratila sam se ponovno u struku na svoje zadnje radno mjesto gdje sam radila kao suradnik za zaštitu okoliša. Ovo je ukratko što se tiče mojeg poslovnog angažmana. A što se tiče mojeg privatnog života, mogu reći da sam se stalno trudila da radim i učim nešto novo. Ponosno mogu reći da imam 2 kćerke i 2 unuke sa kojima se sad najviše bavim, Jedno mi već ide u 7. razred osnovne škole, dok mi je druga unuka ima tek 5 godina.

Gospođa Katana ima za sobom bogatu poslovnu karijeru te je radila na važnim i odgovornim poslovima koji su zahtijevali pomno promišljanje, razvijene komunikacijske i socijalne vještine te također vještine upravljanja. Od svih navedenih osobina, gospođa Ana je istaknula upornost kao svoju najdražu, jer kako sama kaže, kad nešto započne, ima potrebu to i završiti: "I tako dugo se bavim nečim, dok nije završeno kako treba. A možda i toj mojoj osobini pomaže činjenica da sam vaga, pa stalno nešto važem i to onda utječe na moje djelovanje, jer kod mene sve mora biti 'natanane', odnosno sve dobro napravljeno i završeno u potpunosti.“

Mirovina za gopođu Katanu nije mirovina u pravom smislu riječi, već ona s osmjehom na licu kaže: „U mirovini sam, mada bih rekla da sam u penziji, jer ne mirujem baš.“

Na pitanje čime se bavi u slobodno vrijeme, odgovorila da nema slobodnog vremena, makar je u mirovini.

„Kako sam u mirovni, mogu reći da uopće nemam slobodno vrijeme, jer kao što sam prije rekla, ne mirujem baš. Makar, dok sam radila, uvijek sam se pitala što ću raditi kad budem u penziji, a onda mi je jedna moja draga kolegica dala odličan savjet kojeg se držim i danas, a taj je da kad se jedna vrata zatvore, da ti se pet drugih otvori. I upravo to se meni desilo nakon mojeg odlaska u penziju.

Prvo se moraš priviknuti na činjenicu da moraš biti svima na raspolaganju, posebno svojim najbližima, jer si „kakti doma“ gdje se uvijek nađe nešto za raditi, a onda nađeš veselje i u tome. Moram napomenuti da su mi na prvom mjestu moji unuci i obitelj, ali uvijek nađem vremena za stvari koje me posebno ispunjuju, kao na primjer moj angažman u našim udrugama na području grada.“

Gospođa Ana unatoč svojim godinama više preferira dobivati informacije i čitati vijesti putem Interneta i kaže „Serije uopće ne gledam niti ne pratim. Ali moram priznati da pratim politiku i da volim biti u toku sa svime što se oko nas dešava, jer mi to omogućava da stvorim objektivno mišljenje temeljem kojeg mogu oformiti svoj stav.“

S obzirom da smo prilikom odrađivanja intervjua primijetili da gospođa Katana ima veliko životno iskustvo i nadasve pozitivan stav, pitali smo ju kako ona gleda na svoje živote lekcije, postupke i odluke koje svi mi svakodnevno donosimo. Ono što nas je jer se i oni suočavaju s različitim problemima i preprekama te nerijetko moraju sami donositi teške odluke. Tako da smo ju pitali „Koja je najbolja lekcija koju je naučila u svom životu i kakav savjet bi dala mladim ljudima koji se nalaze u teškim situacijama?“

„Koja je najbolja lekcija koju sam naučila u životu? Ovo pitanje je teško za odgovoriti, iz razloga jer ja na život gledam izuzetno pozitivno. Kroz cijeli svoj život naučila sam da, kad se desi neka loša ili neugodna stvar, osobno to ne uzimam previše k srcu. Tako da ja jednostavno ne znam koju da lekciju spomenem.

Život me naučio da se čovjek ne treba obazirati na negativne stvari, doduše mora ih prihvatiti i riješiti, ali se poslije toga na njih ne bi trebao obazirati niti se s njima previše opterećivati. Ta govorim iz razloga jer sam se kroz život susrela sa jako puno dobrih i loših stvari, što je i normalno jer imam 64 godine. Moj moto kroz sve te godine bio je da se ne obazirem na loše stvari jer ih uvijek riješim onog trenutka kad se dese. Mišljenja sam da svatko ide svojim putem kojeg si je zacrtao ili zacrtala i normalno jest da ti se loše stvari dešavaju te da te pogađaju jer svi smo mi ljudi. Ali potrebno je da se takvim stvarima ne pridodaje prevelika pažnja. Bitno je da se čovjek fokusira na pozitivne stvari te da o njima vodi brigu, dok su negativne stvari ipak malo manje bitne. Njih memoriraš u svoj kompjuter, riješiš ih i dalje se s njima ne opterećuješ. Ja sam tako bila oduvijek, to je također nekakav moj moto u životu i to mogu preporučiti bilo kome, bez obzira da li se radi o mladom ili starom čovjeku.“

Smatrate li da je bolje žaliti za nečim što je napravljeno, nego za nečim što nije napravljeno? Koju odluku biste preporučili mladima?

„Moram priznati da je ovo malo teško pitanje za odgovoriti, ali polazeći od svojeg karaktera i osobnosti mogu reći da nemam naviku žaliti za nečim što nisam napravila, jer jednostavno nema smisla vraćati se u prošlost. Mišljenja sam da „kaj je bilo, bilo je“ i nekako uvijek svoju pozornost skrećem na stvari koje se dešavaju sad, u datom trenutku oko mene i razmišljam o stvarima koje bi se mogle dogoditi. Ali da baš za nečim posebno žalim, moram priznati da nemam ništa takvog. I ako me već pitate za moje mišljenje prvo moram napomenuti da svatko donosi svoje odluke i sam ili sama odlučuje. A što se tiče mojeg osobnog stava kako bih postupila u takvoj nekakvoj situaciji, onda mogu samo reći da je uvijek bolje probati, pa onda ako već treba žaliti, žalit ćemo.“

Da možete promijeniti jednu stvar na ovom svijetu, koja bi to bila?

„Da su takve stvari uistinu u mojoj moći, pokušala bih promijeniti negativne stvari kod ljudi, primjerice oholost i opsjednutost novcima te bi ih pokušala usmjeriti da budu bolji, tj. da se izrazim u metaforičkom smislu, da budu više ljudski.

Koja bi bila Vaša poruka nama mladima?

„Moja poruka mladima bi bila da budite takvi kakvi jeste, ako Vam netko nešto krivo kaže ili napravi, probajte takve situacije uvijek rješavati kroz smijeh i pozitivu. To će imati puno veći efekt nego da se idete sa takvim ljudima ili situacijama pravdati. Osjetila sam takve situacije na svojoj koži i mogu Vam svima reći da lijepa riječ za sobom donosi još puno više ljepših situacija i da se tako treba postaviti prema svemu što nam se dešava."

Svoj život u mirovini gospođa Katana provodi sudjelujući u udrugama s područja Grada Ludbrega kao što su Udruga Narcisa, Udruga Črni Maček, Udruga žena iz centra svijeta, Gornji Grad i uvijek je spremna pomoći jer kako kaže: „Ako me negdje trebaju ili treba negdje uskočiti, onda me zovu i ja se uvijek rado odazovem.“

No, udrugu koju bismo istaknuli jest Udruga žena iz centra svijeta u koju je gđa. Ana uključena od samog početka rada udruge te obavlja posao tajnice. Na naše pitanje o njenom angažmanu u udrugama s područja grada Ludbrega, odmah je odgovorila „Da je već dugo godina članica Udruge žena iz centra svijeta, i to praktički od prvog dana njenog osnivanja. Nisam osnivač udruge, ali sam sa njima od samih početaka. Udruga se bavi sakupljanjem starina, raznim starinskim zanatima i čuvanjem kulturno – tradicijske baštine našeg kraja. U udruzi obavljam posao tajnika ali sam također angažirana oko našeg Fonda za pomoć teško oboljelih. Preko Fonda pomažemo članovima ali i svima zainteresiranima i sad je plan da proširimo cijelu ideju. Trenutno imamo preko 200 članova, ali bi htjeli to proširiti na cijelu Varaždinsku županiju. Minimalan ulog za sudjelovanje u Fondu jest simboličnih 10 kuna, jer kako se kaže, kap po kap, pa se stvara cijeli slap. A mi bi htjeli još veći slap, ako bi to bilo moguće. Pa tako kroz rad Fonda pomažemo ljudima na način da kupujemo ortopedska pomagala, lijekove i sve ostale njima potrebne stvari koje ne idu na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.I nažalost živimo u vremenima u kojima korisnici moraju sami plaćati takva pomagala. Iz tog razloga sam puno više angažirana oko rada Fonda, nego same Udruge. Mi smo udruga u kojoj svatko radi ono u čemu je odličan, tako su primjerice neke moje kolegice za šivanje, heklanje, stare zanate, dok su moji zadaci i odgovornosti usmjereni na administrativne poslove, evidenciju članstva i ostale papirometrije, što se u neku ruku i podrazumijeva, obzirom da sam tajnica udruge.“

Na pitanje mogu li umirovljenici pridonijeti gradu Ludbregu, gospođa Katana nam je odgovorila: „Normalno da mogu. Naša prednost jest da smo u sredini gdje se provode različiti projekti za starije osobe i umirovljenike. Osobno sam sudjelovala u projektu Medgen Borza, koji je bio prvi takvi projekt u Ludbregu. U okvirima tog projekta završila sam edukacije koje su se provodile na tematiku starosti, sprečavanja padova, pomoć i njege. I mislim da je naša Udruga umirovljenika posebno aktivna, da stvarno može puno pridonijeti, posebno ako se slože mladi i stariji zajedno.“

Intervju s gospođom Katanom bio je inspirativan i pun kvalitetnih savjeta koje mogu primjenjivati svi ljudi u svom životu, a posebice je bio zanimljiv umirovljenicima i budućim umirovljenicima za koje mirovina može biti novi početak novih i različitih aktivnosti.

Starenje ne znači izgubljenu mladost, nego nove prilike i snagu.