Komunikacija je temelj ljudskog društva, a ako je učinkovita pokreće napredak u svijetu. Stoga je imperativ za komunikaciju i razmjenu informacija biti vrlo učinkovit i lako dostupan. Česta je pojava da se tijekom komuniciranja nailazi na konflikte.

U sklopu Tečaja o rješavanju konfliktnih situacija i tečaja prevladavanja osobnih teškoća koji se u sklopu projekta „Integrativan Ludbreg“ održao u prostorijama Međugeneracijskog centra Ludbreg, održano je predavanje

na temu Konflikti u komunikaciji. Unutar konfliktne situacije ključnu ulogu ima suradnička, odnosno konstruktivna komunikacija. Suradnička komunikacija poboljšava kvalitetu života na način da se vode pozitivni i smisleni razgovori čiji učinak pozitivno djeluje na raspoloženje dionika razgovora.

Za način komuniciranja bitna je i percepcija koja utječe na (ne)prepoznavanje različitosti u govoru te vodi smanjenju ili pojačavanju konflikta. Da bi se stvorila klima razumijevanja i suradnje bitno je razlikovati činjenice od mišljenja. Činjenice pomažu razumijevanju, usvajanju zajedničkog stajališta, pronalaženju rješenja te rješavanju sukoba, dok mišljenja često vode zaoštravanju sukoba. Mišljenje može biti korisno i potrebno ali ako je utemeljeno činjenicama.

Tijekom komunikacije važno je obratiti pažnju na sam način komuniciranja. Izbor riječi ili fraza koje jedna strana koristi može smanjiti napetost razumijevanjem stajališta drugih ili izazivanjem pojačati već postojeći problem. Valja napomenuti da ukoliko sugovornik iskaže razumijevanje, isto ne znači da osoba pristaje na tuđe mišljenje.

Da bi naučili kako se najbolje postaviti prilikom konfrontiranja, na Tečaju je predstavljena tehnika skraćenog naziva C.A.R.E. Naziv tehnike čine engleske riječi koje označavaju 4 faze komuniciranja i rješavanja problema, odnosno CLARIFY – pojasni, ARTICULATE – objasni, REQUEST – postavi zahtjev i ENCURAGE – ohrabri.

Kroz prvu fazu, CLARIFY (pojasni), potrebno je opisati ponašanje koje se smatra problematičnim. Važno je da se u opisu ponašanja ili pojedinih aspekata ponašanja koje se smatra neprimjerenim ili destruktivnim bude specifičan. U fokusu mora biti ponašanje tako da je jasno da se ne napada ničija osobnost.

U drugoj fazi, ARTICULATE (objasni), potrebno je objasniti zašto se određeno ponašanje smatra problematičnim. Važno je iskazati kako određeno ponašanje može štetno utjecati na osobe koje ga prakticiraju, njihove sugovornike i druge osobe te kako se zbog takvog načina ponašanja osjećate.

Trećom fazom, REQUEST (postavi zahtjev), zatraži se promjena načina ponašanja. Sugestije vezane s promjenom načina ponašanja trebaju biti taktične i s poštovanjem, a ne u formi naredbe ili pametovanja.

Posljednja faza, ENCURAGE (ohrabrivanje), odnosi na ohrabrivanje sugovornika da promijeni ponašanje. Kako bi to postigli važno je naglasiti pozitivne učinke promjene ponašanja i navesti negativne posljedice koje će uslijediti ako ne dođe do promjene.