Često se tijekom komuniciranja s drugim ljudima susrećemo sa činjenicom da ono što govorimo i mislimo nije isto s onim što je naš sugovornik razumio. U puno slučajeva komunikacija otiđe u drugačijem smjeru nego što smo očekivali te često završi svađom, međusobnim prebacivanjem, izvlačenjem starih pogrešaka pri čemu razgovor odlazi u sasvim drugom smjeru i završi konfliktom.
Razlozi za takve situacije su raznoliki, no jedan od njih je način komuniciranja s drugim ljudima i način kako iskazujemo svoje mišljenje i osjećaje. Sukladno tome, postoji nekoliko stilova ponašanja u interpersonalnoj komunikaciji – agresivni stil koji izražava vlastite potrebe i stavlja ih ispred potreba drugih, pasivni stil koji stavlja potrebe drugih ispred vlastitih te asertivni stil koji stvara ravnotežu između vlastitih potreba i potreba drugih ljudi. Posljednji komunikacijski stil, to jest asertivna komunikacija, pomaže u razgovoru sa drugom osobom, omogućava jasnije izjašnjavanje vlastitog stava i mišljenja, što u konačnici pridonosi smanjenju potencijalnog
sukoba i konflikta, što nam nikako ne bi smio biti cilj prilikom komuniciranja. Razlog svih tih pozitivnih ishoda prilikom komunikacije jest da u asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe bez da se povrijedi sugovornika u komunikaciji. Temelj asertivne komunikacije nalazi se u „JA porukama“ koje mogu biti veoma različite. Ipak, zajedničko im je to što tim porukama u prvi plan stavljate sebe i svom sugovorniku govorite ono što osjećate, kako je Vama, kakve posljedice za Vas ima ponašanje Vašeg sugovornika ili nekog drugog. Metodika koja se primjenjuje u asertivnoj komunikaciji jest da ne optužujete, da ne ignorirate i da ne kritizirate osobu sa kojom komunicirate. Zato je potrebno koristiti unaprijed određeno ponašanje u komunikaciji kojim objašnjavate što, zašto i kako. „JA poruke“ su način govora i komunikacije pomoću kojeg možemo utjecati na promjenu ponašanja bez nametanja krivnje, bez napadanja i povrjeđivanja. One omogućavaju da se promijeni ponašanje bez da se Vaš sugovornik osjeća loše, napadnuto ili ima instinktivnu potrebu da se brani. Biti asertivan znači jasno reći što mislite, osjećate i želite na pristojan i odlučan način, bez očekivanja da će uvijek biti po Vašem.
Komunikacija je najvažniji način našeg ophođenja sa drugim ljudima i kao takva uvijek mora biti prilagođena osobama koji sudjeluju u konverzaciji, neovisno o temi o kojoj se raspravlja. Na nama samima jest da odučimo koji stil komunikacije ćemo koristiti, da li ćemo biti pasivni, agresivni ili ćemo koristiti asertivan stil. Tako da glavno pitanje koja svi trebamo sebi postaviti jest „Na koji način ja komuniciram?“
