Siromaštvo je nezaobilazan fenomen današnjeg svijeta o kojem se svakodnevno raspravlja i prema kojem su usmjerene socijalne politike i svi ostali segmenti društva. Ono pogađa jednu petinu svjetskog stanovništva, a iz godine u godinu svijet se suočava sa sve većim raslojavanjem stanovništva. Procesi socijalnih promjena u posljednjih tridesetak godina, koje obilježavaju tranzicija iz industrijskog u postindustrijski način proizvodnje, razvoj tehnologije, povećanje životnog standarda, doveli su do pojave novih socijalnih rizika, pri čemu mnogi ostaju bez posla, vlada nesigurnost na tržištu rada, a karakterizira ga i starenje populacije te rast obiteljske nestabilnosti.
Postoje različite definicije siromaštva, međutim jedna od najprihvaćenijih u Hrvatskoj smatra da je siromaštvo stanje u kojem pojedinci ili kućanstva nemaju materijalnih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba ili za sudjelovanje u društveno prihvatljivom životnom standardu. Također, siromaštvo se može definirati na više načina pa tako razlikujemo apsolutno siromaštvo koje se odnosi na situacije kada pojedinci nisu u mogućnosti zadovoljiti osnovne potrebe nužne za održanje zdravlja i radne sposobnosti, odnosno za fizički opstanak (prehrana, odijevanje, stanovanje, kretanje).
Pretpostavlja se da je u svim društvima za opstanak potrebna ista količina dobara pa je granica apsolutnoga siromaštva ista u različitim društvima i mijenja se samo ovisno o kretanju troškova života. Nadalje, relativno siromaštvo određuje se u odnosu na standard života koji se u određenom društvu i vremenskom razdoblju smatra prihvatljivim.
S promjenom percepcije minimalno prihvatljivoga životnoga standarda mijenja se i definicija siromaštva; tako primjerice neki članovi društvene zajednice siromašni su tek u usporedbi s drugim članovima te zajednice. Ono što se nekad smatralo luksuzom, s vremenom može postati neizostavnim dijelom pristojna životnoga standarda (topla voda, strojevi za pranje rublja, televizori, automobili, hladnjaci, obrazovanje i sl.). Relativno siromaštvo često označava blaže oblike siromaštva, odnosno standard dovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba, ali još uvijek znatno niži od onoga većine građana u društvu. Nejednakosti u bogatstvu ili dohotku uzimaju se kao pokazatelj relativnoga siromaštva. Posljednji termin u okviru kojeg objašnjavamo fenomen siromaštva odnosi se na subjektivno siromaštvo. Ono podrazumijeva samoprocjenu što znači da građani sami procjenjuju vlastito blagostanje, umjesto da ga procjenjuju stručnjaci. Na subjektivne percepcije siromaštva utječu pojedinačne želje i iskustva prijašnjega života. Nerijetko se događa da neki ljudi sebe smatraju siromašnima, iako objektivna mjerila to ne potvrđuju, i obratno, da neki sebe ne smatraju siromašnima, iako po objektivnim mjerilima ulaze u skupinu siromašnih. Tijekom 70-ih godina 20. stoljeća javlja se novi tip siromaštva poznat pod nazivom novo siromaštvo. On se povezuje s problemima financijske nesigurnosti i promjenama u obiteljskim oblicima (nesigurno radno mjesto, nezaposlenost, zaduženost, nemogućnost otplate kredita, kašnjenje s plaćanjem režija i sl.). Novo siromaštvo označava situacije u kojima obitelji ili kućanstva nisu sposobne održati dosadašnju razinu životnoga standarda pa prelaze iz razmjerno sigurna života u neizvjesnost s kojom se do tada nisu susretali.
Siromaštvo je prisutno u svim društvima bez obzira na njihovu razvijenost. U modernim (razvijenim) društvima, međutim, siromaštvo više nije problem većine, nego manjine. Nasuprot tomu, u nerazvijenim dijelovima svijeta znatno je veći broj onih koji žive u siromaštvu ili se suočavaju s njegovim ekstremnim oblicima. Prema procjenama Svjetske banke, početkom 21. stoljeća u svijetu je 1,1 mlrd. ljudi živjela s manje od 1 dolara dnevno.
Uzroci siromaštva mogu ležati u:
- prirodnim (klimatski uvjeti, neplodno zemljište, smanjenje obradivoga zemljišta, nedostatak pitke vode, suše, poplave, iscrpljivanje prirodnih resursa i sl.),
- ekonomskim (nezaposlenost, nedovoljna uposlenost, niske zarade),
- političkim,
- društvenim,
- kulturnim
- individualnim čimbenicima (invaliditet, mentalna retardacija, bolest i sl.).
Siromaštvo se često percipira kao „začarani krug“ iz kojega se teško izlazi, pri čemu se posljedice siromaštva prenose s generacije na generaciju.
Najvažnije mjere u borbi protiv siromaštva su:
- ekonomski rast,
- širenje mogućnosti zapošljavanja,
- dohodovna potpora kroz socijalne transfere
- razvoj ljudskoga kapitala (ulaganja u obrazovanje i zdravlje ljudi).
Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj 2014. godine iznosila je 19,4 %, a u 2015. godini 19,5%, dok je u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti bilo 29,1% stanovništva. Prema dobi i spolu u 2015. godini najviša je u dobi od 65 ili više godina, te iznosi 26%. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća, pa stopa rizika od siromaštva kod žena iznosi 29%, a kod muškaraca 23%. Razlog tome možda leži u podatku da je velik dio žena u dobi od 65 godina ili više većinu radnog vijeka bio nezaposlen ili pak su radile na slabo plaćenim radnim mjestima.
Starija populacija (osoba starijih od 65. godina) u Hrvatskoj čini 24% ukupnog stanovništva. Prema podacima razvidno je da je čak svaka treća osoba starija od 65 godina siromašna, dok je svaka četvrta u riziku od siromaštva. U Europi je Hrvatska na četvrtom mjestu po siromaštvu starijih osoba.
Iako su mnoge starije osobe diljem svijeta u mogućnosti sudjelovati u svim aspektima društva i održavati određeni životni standard kroz mirovine ili obiteljsku podršku, značajan udio starije populacije u razvijenim i manje zemljama suočava se sa sve većom razinom siromaštva, lošim zdravljem i socijalnom isključenosti. Stopa siromaštva među starijim osobama varira značajno među zemljama, a podaci nažalost nisu uvijek raspoloživi. No općenito, bez odgovarajuće socijalne sigurnosti životni standard starijih osoba niži je od prosjeka. Djelomično i zbog togo što veliki udio starije populacije živi u ruralnim područjima, gdje je siromaštvo učestalije. U zemljama s visokim dohotkom, oko 75% osoba starijih od 65 godina prima neki vrstu financijske pomoći u obliku mirovine, dok taj udio u nerazvijenim zemljama iznosi tek 20%.